Psalms 147

1Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.

2Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve; 3Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i liječi tuge njihove;

4Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. 5Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.

6Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje. 7Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.

8On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, čini te raste na gorama trava; 9Daje stoci piću njezinu, i vranićima, koji viču k njemu.

10Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci čovječiji. 11Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.

12Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione! 13Jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi. 14Ograđuje međe tvoje mirom, nasićava te jedre pšenice.

15Šalje govor svoj na zemlju, brzo teče riječ njegova. 16Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.

17Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko će ostati? 18Pošlje riječ svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.

19On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju. Ovo nije učinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!

20